Da ne biste mislili i da ne bi ispalo da u Krapini nema ništa novo i da živimo samo u povijesti, ostavljam Vam link kafića u kojem se isplati popiti kavu, ako ikada svratite. Kafić je otvoren u starom gradskom hotelu, kojeg je novi vlasnik u potpunosti renovirao. Nećete vjerovati kako se kafić zove .......

Naziv Krapina povezan je s imenom rječice Krapinčice koja je nekada obilovala slatkovodnom ribom šaranom. U lokalnom govornom području ovoga kraja (kajkavštini) riba šaran naziva se Krap, a dodajući nastavak "ina" za naselja i rijeke nastalo je i ime Krapina.

Gajeva « Kratka osnova horvatzko-slavenskoga pravopisanja», tiskana u Budimu 1830., hrvatskim i njemačkim usporedno, temelj je hrvatskoga književnog jezika

Gaj je pojednostavio pravopis, davši za svaki glas jedan znak

Među najvažnije od brojnih aktivnosti koje je poticao Dr. Ljudevit Gaj, svakako je tiskanje prvih hrvatskih narodnih novina: Novine horvatske, koje će potom postati Ilirskim narodnim novinama s nedjeljnim književnim prilogom Danica horvatska, slavonska i dalmatinska.
Prvi broj Danice pojavio se 6. siječnja 1835., a prvi tekst objavljen novim Gajevim pravopisom, bila je Mihanovićeva Horvatska domovina, budnica koja će kasnije biti prihvaćena kao hrvatska himna. Tiskanje Danice pobudilo je u hrvatskoj javnosti opći ushit.

Dr. Ljudevit Gaj, bez obzira na neke «mračne» dijelove njegovog djelovanja i života, koje krapinci vole zanemarivati, ipak je jedan od naših najcjenjenijih sugrađana, te mu je njegov rodni grad posvetio svoj glavni trg koji nosi naziv Trg Ljudevita Gaja

Na trgu koji nosi njegovo ime, u središtu Krapine 1891. godine postavljen je i spomenik dr. Ljudevitu Gaju (autor Ivan Rendić ).

 

Takozvana « stara škola « ( imamo i novu  ) nosi njegovo ime.

Postojeću školsku zgradu podiglo je građanstvo hrvatskog slobodnog trgovišta Krapina 1911. godine, velikom zaslugom Vilibalda Sluge, načelnika kraljevskog slobodnog i poveljnog trgovišta Krapina.  Kamen temeljac položen je u rujnu 1911. godine, a već oko Božića zgrada je bila pod krovom. Školska godina 1912/1913. počela je u novoj školskoj zgradi. Te školske godine školu je polazilo ukupno 127 učenika (62 dječaka i 65 djevojčica). 
                       
Glavna ulica u središtu grada Krapine također nosi ime Dr. Ljudevita Gaja.

Muzej Ljudevita Gaja otvoren je 1966. godine u njegovoj rodnoj kući, a izložen je njegov namještaj, slike (ulja na platnu, rad slikara Ivana Tišova) portreti Gaja i njegove obitelji, fotokopije Gajevih rukopisa, tiskanih tekstova, knjiga i brošura te novina i časopisa koje je uređivao i izdavao.

( Muzej se nalazi u ulici Ljudevita Gaja 14 )

LJUDEVIT GAJ
1809. - 1872.

Hrvatski preporoditelj, književnik, političar (zastupnik u Hrvatskom Saboru) te tvorac ilirizma i vođa hrvatskog narodnog preporoda. Ljudevit Gaj rođen je 8. srpnja 1809. u Krapini. Još u ranoj mladosti pisao je pjesme, pretežito na njemačkom jeziku, a već 1826. godine u Karlovcu mu je objavljena knjižica Die Schlösser bei Krapina. Djelo također predstavlja historijat krapinskog starog grada. Četiri godine kasnije objavio je svoje djelo Kratka povijest horvatsko-slavenskog pravopisanja (Budim, 1830.) u kojem je iznio prijedlog pravopisne reforme hrvatskog jezika na principu da se svaki glas treba pisati samo jednim i uvijek istim slovom. Pravopis je izradio na principima ćirilice kao nacionalnog pisma preuzevši češke dijakritičke znakove (č, š i dr.).

Na studijima u Beču, Grazu i Pešti dolazi u kontakt s nacionalnom omladinom. U Pešti se upoznaje s J. Kollárom i oduševljava se panslavizmom. Godine 1833. napisao je pjesmu Još Hrvatska ni propala. Dvije godine kasnije (1835.) pokrenuo je izlaženje lista Novine horvatske (od 1836. Novine ilirske) s tjednim književnim prilogom Danica horvatska, slavonska i dalmatinska (od 1836. Danica ilirska) i taj se datum obično smatra početkom novog razdoblja. Godine 1835., točnije 5. prosinca te godine, objavio je proglas o napuštanju kajkavskog dijalekta i starog pravopisa i o prihvaćanju štokavštine i novog pravopisa. Sukladno tome i njegov list je tiskan novim pravopisom i štokavskim narječjem.

Opirući se mađarskom nacionalizmu i prihvaćajući ideju narodnog jedinstva preuzeo je ilirsko ime za sve Južne Slavene. Godine 1843. vlasti su zabranile upotrebu ilirskog imena nakon čega opada Gajeva popularnost. A poslije afere oko Miloša Obrenovića (1849., zbog tobožnjeg iznuđivanja novca od Miloša Obrenovića) Gajev utjecaj je posve opao. Nakon optužbe za veleizdaju (1853.) Gaj je definitivno slomljen te se do kraja života bori za golu egzistenciju i osobnu slobodu.

Sukladno svom proslavenskom opredijeljenu 1840. posjetio je Rusiju, a 1846. Srbiju. Igrao je vidnu ulogu u hrvatskom političkom životu uz bana Jelačića. U Zagrebu je utemeljio tiskaru. Osnovao je Narodnu (prije Ilirsku) stranku. Napisao je pjesmu Još Hrvatska ni propala koja je postala narodna preporodna budnica. Gaj je umro povučen i razočaran 20. travnja 1872. godine u Zagrebu u 63-oj godini života.

Još Hrvatska ni propala
Još Hrvatska ni propala dok mi živimo,
visoko se bude stala kad ju zbudimo.
Ak je dugo tvrdo spala, jača hoće bit,
ak je sada u snu mala, će se prostranit.
Hura! nek se ori i hrvatski govori!
Ni li skoro skrajnje vrijeme da nju zvisimo,
ter da stransko teško breme iz nas bacimo?
Stari smo i mi Hrvati, nismo zabili
da smo vaši pravi brati, zlo prebavili.
Hura! nek se ori i hrvatski govori!
Oj, Hrvati braćo mila, čujte našu riječ,
razdružit nas neće sila baš nikakva već!
Nas je nekad jedna majka draga rodila,
hrvatskim nas, Bog joj plati, mlijekom dojila.
Hura! nek se ori i hrvatski govori!

Krapina se prvi puta spominje 1193. godine.
Županija Krapinska (Comitatus crappinensis) spominje se već u povelji Herceg Bele 1222.g. gdje se imenuje Petar, knez iz Krapine glavom hrvatske plemenske župe. Tri godine kasnije u Krapini stoluje hrvatsko-ugarski kralj Bela IV Arpadović i vodi razgovore, s biskupima splitskim i krbavskim, o južnim granicama Hrvatske.

Arheološkim iskapanjima na prostoru Staroga grada, koja su započela tijekom 1994., otkriveni su brojni pokretni nalaze koji dokazuju postojanje naselja i kulture brončanog doba ( prije oko 3500 godina). Otkrivanjem tlocrta sakralnog objekta dvorske kapele Sv. Trojstva, o kojoj se zna iz dokumenata iz 1225. dokazuje se da je Krapina kraljevski grad.

U vrijeme najtežih turskih navala na Hrvatsku, u krapinskoj je utvrdi, danas Stari grad, održano pet hrvatskih Sabora ( 1598., 1599., 1600., 1605. i 1607. godine).

Krapina je kroz povijest često mijenjala svoje vlasnike. Najstariji bijahu hrvatski i ugarski kraljevi, a značajni gospodari, koji su vlasništvo nad Krapinom stjecali kupnjom, ženidbama ili darivanjem, bili su kneževi Celjski, obitelji Keglević i Drašković, a posljednji gospodari grada bile su obitelji Lichtenberg i Ottenfels.

U srednjem je vijeku Krapina bila važno i razvijeno trgovište, a godine 1347. kralj Ljudevit I joj dodjeljuje privilegij slobodnog kraljevskog grada.  Kraljeva je povelja jamčila Krapincima znatnu autonomiju pa se obrtnici udružuju u cehove koji su se održali sve do početka 20. stoljeća. 
1588. god. - kralj Rudolf II. potvrdio je pečat Krapine, kojim sudac ovjerava izdane dokumente. Pečat je bio srebrni, a na njemu su tri kule od tesanog kamena koje prikazuju krapinske tvrđave: Krapinu, Psar i Šabac.

Godine 1899. otkriveni su fosilni ostaci čovjeka na Hušnjakovom brijegu u Krapini koji pripadaju vrsti Homo sapiens neanderthalensis - poznatijoj kao neandertalski čovjek. Šestogodišnjim istraživanjem pod, za ono vrijeme iznimno stručnim, vodstvom Dragutina Gorjanovića-Krambergera nađeno je ukupno 876 pojedinačnih fosilnih ostataka ljudi čime je Krapina uvrštena u svjetsku znanstvenu baštinu kao najbogatije svjetsko nalazište neandertalaca.